Prime Directive

И да будемо начисто. Вређање мене овде још и може да прође, задаћете коју рану мојој сујети, зарашће, нема везе, али вређање неког другог, на мом блогу, мојој авлији, не дозвољавам. Ово сматрам разбибригом и малом можданом гимнастиком а не огласним простором те ако неко жели некога да прозива, нек` лепо отвори свој налог па удри брате, сестро или шта си већ. Свађа и те клиначке глупости не долазе ни под који обзир! Није цензура већ немање разумевања за приземна срања. Ако ме нешто нервира и диже ми притисак је препирање ради препирања! Двоје не може да разговара ако имају исти став, то је јасно ко летњи дан у подне, али контрирање зарад самозадовољавања личне малограђанштине заиста нема шансу. Аргументовани ставови долазе у обзир, то волим и много ценим и надам се истима. Унапред хвала на разумевању.

Понешто о мени

Моја слика
Половина људи има константну жељу да другима прича приче и објашњава очигледно. Ја спадам у другу половину. Ако имам шта да кажем рећи ћу/откуцаћу овде па кога интересује, интересује. А кога не интересује... изгубио је 10 секунди живота док је и ово читао. Нек` тражи бољу кафану!

... а кога интересује више података о мени:

петак, 18. мај 2012.

Болнице

              Уђем у продавницу и тамо очекујем да наиђем на производе за домаћинство. Ако залутам у месару, знам да тамо нема бурека. Зграда општине је место где ће ме одрати за ударање печата на силна документа. Болнице су зграде у која веома нерадо залазим.
            Док ми се није родио син, нисам имао леп догађај везан за њих. Добар део родбине и мој отац су скончали тамо. Имао сам неких дванаестак година када сам доживео неописиво грозно искуство на једној од клиника. Шта ту има фино и радосно? Ништа. Ама баш ништа.
                Не волим да прођем улицом у којој је болница или нека клиника. Не волим да видим возило Хитне помоћи јер знам где је кренуло или где ће да заврши. Не волим ни медицинске сестре. Већина мушкараца има фетиш са згодним "сестрицама" у маленим сукњицама испод којих вире халтери и чипкасте чарапе. Ја не. Ћале је увек говорио да се надао да ћу постати лекар, хирург или нешто друго везано за медицину. Изневерио сам га. Сад ми не прија ни кад је у друштву неки лекар. Кад-тад се заподене нека прича о неком "чудном" пацијенту коју испрати пригодна анегдотица о њему. Нека хвала. То ми није смешно.
            Али, живот уме бити веома зезнут. С времена на време ме проверава. У уторак је Мирко веома нагло добио високу температуру. Без бриге, боље му је. Ја сам био на послу а Малена га је, као и сваки други дан, чувала и играла се са њим. И иако је цео дан био некако нервозан, незаинтересован, некако "гроги" није ни слутила да ће се у једном почети грчити од високе температуре. Сваки мишић, који је могла да осети док га је држала, је био у грчу. Чак му се и језик савио а очи су биле изврнуте на горе. Грозно за видети а још грознији осећај за једну мајку. Ипак, прибрала се, гурнула му прст у уста да му окрене језик напоље јер је помислила да је добио неки напад, нешто, ко зна шта је мислила тачно, али је позвала и Хитну помоћ. Стигли су брзо и у то време сам и ја кренуо с посла. Срели смо се на ургентном одељењу. Он је плакао, што од страха, што од болова али је већ после краћег држања у наручју почео да долази себи и да се потпуно смирује. Добио је парацетамол и темепратура је врло брзо била у нормали. Урађен му је налаз крви и урина, узети су брисеви из грла и носа и они су показали да је вирусна инфекција. На питање који је вирус у питању, доктор нам је рекао да се не ради о неком посебном. Већина нас га носи у себи и кад се догоди овако нешто, ми то осетимо као мању нелагодност или нам буде мало повишена температура, али он... Мирко је мали. Код њега, и осталих беба и деце до седме године живота, се све уме догодити веома нагло. И не траје пар дана, већ око десетак. То што се грчио, што му је језик био заврнут, што су очи биле изврнуте, што је био благо поплавео око уста и очију је јебено "нормално" за његово годиште. У пизду лепу материну са докторским "нормалностима"!
                  Ето, ја већ четири дана идем код њих двоје, у јебену болницу, у овој области чувену "Карл Тим клинку", правим им друштво. Мирко је добро, колико може бити. Кад га погледамо, нема никакве промене. Игра се, једе, пије, кења, пиша и спава као и пре. Понекад му је чело топло и то је све. Сад само чекамо да се мало устали и да дође кући. Ако се појави нека секундарна, бактеријска инфекција, добиће антибиотик и то је то.

Сликано вечерас

П.С.: Немачке болнице се разликују од наших само по изгледу. Уређеније су. Чистије нису али су, очекивано, добро опремљене. Сестре имају ама баш све што им треба. Мајке имају на располагању одећу, пелене, пешкире, портикле и све друго подразумевано за бебе и децу. Мали пацијенти имају брдо играчака на располагању. Већина су донације и поклони што не мења чињеницу да имају чиме да се занимају. Разлика је што овде мајке, по правилу не остају са децом. Која хоће, може, добиће монтажни кревет. Већина неће. Дођу, мало се поиграју са дететом, буду пар сати или до предвече, ставе их у кревет и оду. Тада се целим одељењем ори хор јадних и запомагајућих гласића: "Мама! Мама! Мама!..." И тако док их снага не изда, док се не уморе и од тог умора не заспу. Овај део Малена и ја не разумемо. Уопште не разумемо...

45 коментара:

  1. Ma... Bitno je da je Mirku dobro.

    Verujem da ste se preplašili. Naravno, ono što je doktoru normalno i ono što je roditeljima normalno su različite stvari. Oni su profesionalci i nagledali su se svega i svačega, njima je to sad rutina i tako i treba da bude. Širenje panike nije dopustivo čak ni kad se naiđe na nenormalne simptome.

    Ovo sa majkama koje ne spavaju na montažnom krevetu je verovatno kulturološka razlika iako to nama ovde deluje bezdušno. Mi verujemo da je majčina ljubav, nega i pažnja u svakom trenutku i više nego neophodna, posebno u tako stresnoj situaciji kao što je ostanak u bolnici. Ja sam imala jedva preko godinu dana kad sam krenula u jaslice. Mama kaže da sam svaki put toliko zapomagala kad me je ostavljala tamo, da je ona svaki put preplakala čitavu vožnju gradskim do posla. A, jbg. Po onome čega se sećam iz udžbenika razvojne psihologije, to uopšte nije loša stvar, pošto dete mora da razvije poverenje prema okolini.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Јасно је мени да доктор треба да ти објасни о чему се ради, наравно, али ми не прија оно "то је нормално". Јебе ми се да ли је нормално или није! Мени није и јеби га! Нека каже шта је у питању и нека ради свој посао. Ја сам тада задовољан и без тог додатка о "нормалности". То је све.

      Културолошка или нека друга разлика, није битно. Жао ми је деце. Али немој да поредиш ово остављање са вртићем, или јаслицама. И ја сам био исто тако рано остављан. И моја мајка је плакала али сам ја тамо пронашао неку занимацију. Не првог дана али после три, четири јесам. Ову децу мајке ни не успавају, не умире већ их пресвуку, ставе у креветац и оду. Малишани остану сами у великим собама, у полумраку, окружени чудним звуковима и још чуднијим и непознатим особама. Плус оне, рецимо дечије, слике на зидовима. Боје се. Са Мирком у соби је једна девојчица коју мајка исто остави али то она уради другачије. Она је пресвуче, окупа, прича са њом и кад је она скоро заспала, она оде. Жена лепо каже: "Она спава целу ноћ. Не буди се. Нема разлога да ја спавам овде а имам и још једну девојчицу кући." И малена је ок. Пробуди се ујутро, нема маме али није фрка. Сестра дође, помогне јоој да се обуче, па су ту друга деца, играчке, ма као у вртићу и она се заигра до послеподнева кад мајка долази с посла да је обиђе. То је ок. Остављена је али не доживљава трауме. Не плаче и не запомаже два, три сата... Бар нас двоје то тако видимо. Да Мирко спава мирно целу ноћ, и Малена би спавала у стану.

      Избриши
    2. Pa, ako su to klasični simptomi, šta drugo da ti kaže? Da ti kaže da je tu nešto nenormalno i da napravi apsolutnu paniku, zato što postoji mogućnost da ćeš odlepiti ako ti kaže da je sve u redu?

      Izvini ako sam preoštra, ali ja ovo uopšte ne razumem i uopšte me neće tu ubediti tvoja naredna rečenica koja (pogađam) glasi: "Imaćeš decu, pa ćeš videti". Doktor je ispravno postupio. Izvini, ali postoji mogućnost da jednog dana radim u školi i ponekad mi stvarno nije jasno šta roditelji očekuju. Danas su roditelji zaista preosetljivi. Ako ti stručnjak kaže da su ti i ti simptomi normalni za tu i tu bolest i da će sve biti u redu, čemu bilo kakvo protivrečenje i bes usmeren ka čoveku koji ti leči dete? Izvinjavam se na potpunoj iskrenosti, čak i kad je sveto roditeljstvo u pitanju, pošto je protivrečenje roditelju uvek "no-no".

      Избриши
    3. Као прво, драго ми је што си иксрена. То веома ценим. Као друго, ту реченицу не користим. То је јефтино оружје које не употребљавам ни кад се зајебавам.

      Елем, ја од лекара не очекујем да ми прича како је нормално кад је неко, било ко, у овом случају моје дете, болестан. То је ненормална ситуација и сама прича да је то нормално, код мене, једноставно не стоји. У Ургентном нам је лекар рекао да има веома високу температуру, ок, иако смо то и сами схватили. Рекао је да се његово тело понашало онако како уме у тој ситуацији. Добро, јасно. Рекао је да ће остати у болници зарад испитивања да се није нешто горе догодило и да би проверили његово укупно стање. Одлично. И ту је требао да стане. Обома нам је било довољно то што је рекао. Ипак, почео је причу која му није требала. Неки монолог који нисам испратио а завршио га је са "то је нормално". Како бре нормално, па јеси ли бре ти нормалан? Тресе се, плаче, "гори" а он: "То је нормално!" Е да га јебем, није! Уради шта мораш, уради шта знаш и то је то. Мора ли сваки лекар да има завршни монолог као доктор Хибер из Симпсонових? Без смешка, је л`...
      Искрено, не знам шта да очекујеш сутра од родитеља, заиста. Ја сам једноставан човек. Реалан. Мени не треба много речи. Али ок, како ко. И то никад нећеш знати и увек ће ти долазити неки ликови који ће пиздети на тебе што ти дете не учи а неће се љутити на то исто дете што чука по "смартфону" или лицокњигу...
      И још једна паралела са овом сценом са лекарима. Одеш код мајстора за ауто јер се покварио. Ако ти он каже: "Да, да, то је нормално код те врсте квара", хоћеш ли бити смиренија или ћеш попиздети што ти "попује" и држи предавања? Ја шизим од таквих текстова. Можда ти се чини да између лекара и аутомеханичара не иде паралела али је мени таман! :)

      Избриши
    4. Pazi, nekoliko nedelja nakon što sam se rodila, moja mama je otišla na pregled sa mnom i tek je tada saznala da ja nisam disala kad su me izvukli iz stomaka. Rekli su joj da se to često dešava nakon carskog reza koji predugo traje. To je lekarima "normalno", ali mojoj majci, prvorotkinji u skoro 30. godini, to nimalo nije bilo normalno.

      Nije joj bilo normalno ni kad sam prvi put dobila temperaturu od skoro 40 stepeni iako se većini male dece to veoma često dešava. Zbog toga imaš lekare koji su tu da ti otklone sumnje i da ti kažu šta je normalno, a šta ne, ja to ne bih doživela kao popovanje. Dobro, preplašio si se, a sad se smiri. Kad je reč o nečem nenormalnom, ide se na dalja ispitivanja, dete ostaje u bolnici dosta duže. Valjda je najbitnije da je detetu dobro, a lekaru je dužnost da smiri roditelje koji su se uspaničili. Oboma vam je Mirko prvo dete, nema u blizini ni tvoje ni njene majke, nemate mnogo prijatelja tamo, panika je najnormalnija reakcija, ali ne kapiram zašto ti smeta to što ti je rečeno da će detetu biti dobro i da su neki simptomi sasvim uobičajeni.

      E, sad, ako je doktor na vašu brigu reagovao bezobraznim tonom i cinično vam rekao da je to sve normalno, to je druga stvar. Ako je samo izneo ono što je zaključio na osnovu svog znanja i iskustva, onda je samo obavljao svoj posao.

      I, da, ja nikad ne krivim automehaničara kad mi se automobil pokvari. Ali, kad mi ne prepozna pravi kvar i naplati popravku nečeg sasvim drugog, tad popizdim.

      Избриши
    5. Биће да сам погрешно схваћен. Изумимо чињеницу да се све дешавало мом детету, већ да је у питању неко у некој ситуацији због које је морао да посети неког лекара. Сваки, гарантујем сваки, лекар ће рећи: "То је нормално". Схваташ ли ме? Препознали су симптоме, почеће са лечењем последица и то је то. Нема ту нормалности. Биће нормално кад тај неко оздрави. А ако је неко у паници, то је друга ствар. Потребно је смирити га/је, наравно. Ја не паничим. У критичним моментима реагује "чисте главе". После пар дана ме стигне па умем и да отплачем.

      У нашем случају, ја нисам паничио јер је Малена урадила најбоље што је могла а ја сам њу смирио. Није лекар. Можда бих паничио да ме је звала на телефон и кукала и плакала и звала мене у помоћ или већ неки други сличан сценарио. Била је довољно прибрана, одреаговала је како треба и одлично. И још нешто. Нико нам није рекао да ће му, или неће, бити добро. Нису имали појма шта му је. Ипак, добили смо: "То је нормално", речено једним врло финим, благим тоном.

      Избриши
  2. Него, је л` то дипломац побеђује или ми се причињава?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. "Neki" su to znali mnogo ranije... Koliko vidim, kiksnuo sam sa prognozom da Tadić, kao poraženi, bude premijer (večeras je odbacio tu mogućnost) ali predsednika sam pogodio. Ma, sutra je novi dan. Mada, ovi koji su izgubili kao da ne veruju da će sutra uopšte svanuti. A meni smešno...

      Избриши
    2. Ja znam da će svanuti i nije mi smešno iako sam ponovo, potpuno neodgovorno, bojkotovala izbore. Za razliku od političara, održala sam reč. Kad sam ispušila nekoliko puta od strane kvazidemokratske omladine, odlučila sam da bojkotujem izbore. Pokazalo se da je to bio glas za Diplomislava. Priznajem, plakala sam kad su objavljeni rezultati. Čuj plakala, ridala sam bar pola sata. Ali, to je bio moj izbor. Kad već tonemo, daj da bar to učinimo brzo, pošto smo u svemu ustalom tragično spori. Za bolje nismo i svaki novi dan se to potvrđuje.

      Svanuće novi dan, uskoro, najavili su dugu i tešku kišu. Mazohista u meni ne može da dočeka.

      Избриши
  3. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  4. Ode Kurta, stiže Murta...

    Napisah sinoć na FB i dobih neke "lajkove"

    Da, sramota me je da je predsednik države iz koje sam (aj, da kažemo, pošto sam ipak rođen u SFRJ) takav jedan džudža. Ali, vi koji ste mogli da glasate protiv njega, a niste, pomogli ste mu, to je jasno.

    5 godina... :D
    Ko da dočeka da mu vidi leđa, jbt...

    Gazda, ja mislim da je čika doktor imao najbolje namere kada je rekao to "normalno". Ja ne znam na koji bi bolji način mogao da doprinese da se ti i majka smirite, ako ne tako (ako već JESTE normalno). E, sad... roditelji uvek nešto "tupe", i to je "NORMALNO".

    Učiteljice se više žale na roditelje nego na decu, treneri takođe...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Да ли је победио Тома Диплома или Лепи Боки, мени је свеједно. Обојица су исти. Србији неће бити боље зато што је изабран овај или онај, само ми је интерсантно ко је, ипак, успео да се попне на вр`!

      Ова ситуација са лекаром ми је била шлагворт да поставим овај сто са том темом. Ништа више. Ја не волим лекаре, медицинске сетре, болнице, клинике, бање и све што има везе са лечењем "нормалности" јер ме то све чини нервозним и веома раздражљивим. Будем неко други. Први пут нисам имао стрпљења за неке Миркове поступке, а урадио је оно што је радио и у стану. Душа ме боли што сам био оштар а он ме чудно гледао. Једва чекам да дођу кући... Требало би данас или сутра, видећемо.

      Избриши
    2. Jbg, ne smeš tako. Jasno mi je da si imao negativna iskustva sa bolnicama u prošlosti, ali više ne živiš u toj prošlosti i ne vraćaj se u nju nikada. Tamo gde ti živiš, nema razloga za takav odnos prema zdravstvu, ali nije to poenta. Ako si ti nervozan pred detetom, dete to primećuje i oseća se nesigurno, a tako se razvija strah od lekara. Mirko ne treba da se plaši, već naprotiv, treba da bude odgovoran prema svom zdravlju i da redovno posećuje domove zdravlja kad poraste. I da veruje lekarima.

      Избриши
  5. A kad to nije bilo tako? Uvek Kurta smeni Murtu. Meni je za-pa-nju-ju-će da neko TOLIKO može da obožava Kurtu. Da čak plače zbog toga. Ja zbog svih njih mogu da plačem samo od smeha. I čemu ta drama? Kurta je svojom višegodišnjom zloupotrebom položaja napravio mesto predsednika toliko bitnim. U Srbiji NIJE predsednički sistem i ta funkcija je kod nas protokolarna. Murta će bar to pokazati. Oni kojima smetaju "dani teške kiše", ne treba da brinu. Vladu će činiti stara ekipa (bar još 2 godine) tako da se može uživati u "sunčanim"(?) danima još neko vreme... Meni je baš drago što Kurti vidimo leđa. Bio je na apsolutističkom položaju 8 godina a hteo je da bude i svih 13. Mnogo je kume, mnogo! Da je na vlasti moj klon, smenio bih ga posle 4 godine a ne neki Kurta, Murta, Pufta...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Проблем је, добри мој Миркони, што је толико тога у српској власти постало протоколарно да је то невероватно! Председник не одлучује о свему, истина, али га народ више воли него све друго! Србину треба један вођа. Само тако може да схвати власт. А они што тамо седе у некој зградурини, они посланици, ма дај бре, кога они још интересују. Па још и они неки министри... иди бре!

      Избриши
    2. Slažem se. Nama treba predsednički sistem. Najpoštenije. Direktan izbor glavnog baje koji se onda pita o mnogo čemu. Kurta je voleo da se pita o svemu a nije hteo direktnu odgovornost. Sad je (kao poraženi u predsedničkoj kampanji) imao priliku da se prihvati i zvanično premijerske pozicije koju je iz senke imao prethodih 8 godina ali... ne. Neće da bude premijer. Posle godinu dana na toj funkciji bi ga zamrzele i sredovečne gradske gospođe i poneka studentkinja, po pravilu, najjača uporišta lepog Kurte. A on toliku žrtvu, ipak, ne bi mogao da podnese.

      Избриши
    3. Управо тако. Један који може и сме да, како рече мој ујак, "удари курцем о ледину" и одлучи о свему. Демократија није за Србију. Она развија превише улизица, полторна, нерадника и уопште посматрано друштвених паразита, за које немамо лек. Искрено, помало сам нестрпљив да видим, и чујем, шта ће догодити у наредном периоду, мајке ми.

      Избриши
    4. Mislim da je poslednje što nam treba predsednički sistem i jedan "baja" koji može "udarcem o ledinu" da odlučuje sam.

      Za to što se u Srbiji slabo primila demokratija, nije kriva demokratija, već Srbija.

      Избриши
    5. Već smo imali predsedništva u prošlosti. I to po ključu. Ta vremena su iza nas. Ne znam šta drugo predlažeš? Mi odavno (veći deo svoje istorije, čak) imamo jednog baju koji se pita a predsednički sistem bi to samo ozvaničio. Pa neka lupa o ledinu ali neka bude spreman i za kastraciju... Pa ti onda glumi Obamu, bato!

      Избриши
    6. Parlamentarni sistem bez velikog značaja predsedničke funkcije. Kažeš da smo veći deo istorije imali jednog baju? Pa, zato nam je takva istorija...

      Znači, ne treba nam brza promena sistema i prelaz na predsednički, već spora promena... Srbije (iznutra).

      Избриши
    7. Ja više volim da biram direktno osobu koja će biti najodgovornija za sva bitna pitanja jedne države. Ovako, kroz parlamentarizam srpskog tipa, takvu osobu "bira" 126 džudža koje čine većinu na najneverovatnije moguće načine. Ali najneverovatnije!

      Избриши
    8. Ti si odras'o u Srbiji, pa zato... ;)
      A, parlamentarizam "srpskog tipa" treba da se menja u neki bolji tip, recimo engleski (predsednik neka izigrava caricu :D).

      Šalu na stranu, nekako zaboravljamo da je problem u glavama ljudi, u funkcionisanju celokupnog sistema itd. Za ovakvu Srbiju nema dobrog sistema, tako da je možda i glupo da ga sad nešto ja i ti tražimo. Ukratko, do daljnjeg nema nade...

      Избриши
    9. Nije uopšte stvar u ljubavi prema Tadiću, za kog nisam glasala. Stvar je u tome što mi nismo prešli s konja na magarca, već na mazgu. I ja moram da pitam ko je bio Svetozar Marović? Čiji je to klon?

      Možda je tebi, Mirkoni, svejedno. Meni nije, ja sam dobila potvrdu toga koliko se škola ceni onog dana kad je Srbija odabrala kupljenu diplomu. A tek ćemo videti koliko je ovaj izbor beznačajan. Ako se formira vlast na relaciji SNS - SPS - DSS, videćemo kako je kad zemljom zavlada gospodin Lopata. Po svemu sudeći - lepog Kurtu ćemo od blata praviti.

      Ne sumnjam u to da ima onih koji neće bez obzira na to šta se desi. Previše je obožavalaca sive ekonomije koji od blata prave Slobu. A to što smo mi, studentkinje ispranog mozga koje vlaže na Botu, osuđene na život, školovanje i rađanje dece u jednoj takvoj zemlji. Za to jbg.

      Избриши
    10. Lepi Kurta je mogao sam sebe da napravi od blata. Još iste večeri. Trebalo je samo da kaže: "Naravno! Biću premijer! Započeo sam odgovoran posao i nameravam da ga završim jer sam odgovoran čovek i hrabar čovek koji se nikad ne predaje". Ne, on se nonšalantno povukao i poručio da se "vidimo u nekom drugom filmu". Za njega su ovo sve filmovi... E, pa svakom filmu dođe odjavna špica. Reprize, hvala lepo, ne bih gledao!

      I nemoj da vlažiš (verovatno si mislila na plakanje) jer NEĆE biti formirana vlast koju pominješ. Stavi se, na trenutak, u poziciju Murte. Ima sigurnu poziciju na 5 godina koja je oslobođena odgovornosti. Ovi drugi su već dogovorili skupštinsku većinu. Uopšte se, na Murtinom mestu, ne bih trsio da umoljavam Koferčića da mi se prikloni. Neka pravi Vladu sa njima. Garantovano će tresnuti o ledinu za godinu-dve kada će se raspisati novi izbori. Svi članovi do tada aktuelne Vlade će biti još više omraženi a Murta će sa finom predsedničkom kilometražom, zajedno sa DSS-om i možda manjinama, verovatno napraviti stabilnu Vladu koja će možda izgurati pun mandat. Moja procena. Ne mora da znači, ali, vidiš da mi dobro ide ovo političko prognozerstvo...

      Избриши
    11. Zašto bi bio premijer? Izgubio je izbore, optužen je za diktaturu, krađu izbora, ko zna šta sve još. Muka mi je od retorike Vesne Pešić. Prvo ga je optuživala za neviđeno samoljublje i žeđ za vlašću. Sad kad je rekao da ga vlast više ne zanima, optužuje ga za neodgovornost, lenjost i hedonizam. Kad bi sutra rekao da se predomislio i da ipak želi premijersko mesto, Vesna bi smislila nešto novo. Jbg, žena je isfrustrirana, a u njenoj frustraciji se prepoznalo dosta ljudi i eto rezultata.

      Inače, kad smo kod odgovornosti, Tadić je jedini koji je prihvatio tu odgovornost. Odgovornost za Kosovo, odgovornost za haške optuženike, odgovornost za inflaciju, krizu, besplatne akcije. Koalicioni partneri su se tu fino izvukli iako su bili na odgovornim mestima. Štaviše - koalicioni partneri su obezbedili sebi još jedan mandat, bez obzira na krajnji ishod.

      Избриши
  6. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja samo zbog 1 stvari (aj da kažem) "volim" što nam je stigao Murta. Zbog Šekija :D ČD :D !!!

      Inače, zbog teške alergije na radikale i sve njihove degenerisane potomke, uvek bi glasao PROTIV njih. A, ko im je u tom trenutku suparnik, nije toliko bitno. Birao bih uvek manje zlo.

      Moji su favoriti bili Ž.Korać, možda Pešićevka i slični, ali ne znam ni da li su još uvek u igri :)

      No, u suštini je i meni, kao i Gazdi, svejedno. Jedino me je sramota da mi onakav Džudža bude predsednik. Kurta se barem redovno parfemisao... :D

      Избриши
    2. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    3. Moj favorit je isto Korać, u Čedu nemam poverenja. Ne zato što se drogira, to je glupost, već zato što je histeričan, nedovoljno konkretan, a to ga, barem za mene, stavlja u isti džak sa radikalima, zverima i diplomcima.

      Inače, videla sam Čedu uživo. On izgleda fenomenalno, mnogo bolje od osušenog Kurte. Da sam zaista glupačica studentica koja vlaži na lepe Kurte, glasala bih za Čedu. Em je mlađi, em bolje izgleda od Kurte.

      Избриши
    4. Bio sam na protestima '96, tek su tada vlažile na Čedu.
      Čak su i one K2, Kornelijeve ćerke nešto uživo na TV nešto padale u nesves' zbog njega.

      Избриши
  7. Јуче је Мирко, са Маленом, премештен у другу собу. Тачан разлог не знамо нити нас је интересовао али претпостављамо да су желели да имају потпуно празну собу, јер је девојчица, која је била са Мирком у соби, отпуштена кући дан раније. Синоћ смо Малена и ја били ван себе. Сад су у мањој соби са још двоје деце. Дечак од 4 године и девојчица са којим даном преко године дана. Вече је пало, Мирко је био уморан од шетње по пракићу и заспао је к`о клада. Дечака је мајка ставила у кревет и отишла. Мама оне девојчице ју је ставила у кревет, седела кратко поред ње, махнула јој и послала пољубац (!) и отишла. Дете је после једне секунде почело да виче из свег гласа. Мама је погледала кроз прозор на вратима и отишла. Мирко је, на сву срећу био толико уморан да то није утицало на њега, али сам ја пришао тој девојчици да је смирим а Малена дечаку који се мало уплашио што му нема тате. Мајка га је слагала да ће доћи тата да га ушушка у кревет. Нас двоје смо синоћ били као неки Бенседини за ту децу.
    А соба, мала, загушљива и поред отвореног прозора, па се Мирко пробудио. Навикао је да кунта у хладнијој просторији. Малена га је држала неких пола сата, смирио се, па се онда опет пробудио јер је она мала плакала кад су јој дали лек у пола ноћи и тако редом... Не могу да се начудим како неке мајке могу бити толико хладне према деци. Према својој болесној деци.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pa se posle ta deca brže osamostale u životu, a ova naša balkanska sporije, ili nikad... ;)

      Избриши
    2. Беба да се осамостаљује? Не зајебавај, `леба ти.

      Избриши
    3. Citiram deo svoje rečenice: "posle".

      Избриши
    4. Da sam napisao "osobe" ili "jedinke", da li bih bio ispravno shvaćen?

      Избриши
  8. Pozdrav svima u kafani, citam vas redovno, ali evo do sad nisam komentarisala.
    Danas smo napokon dosli kuci i Mirko je dobro ( sto i jeste najvaznije ).
    Ja bih da dodam par rijeci na temu ostavljanje bolesne djece u bolnicama...
    Ono sto sam vidjela, ne razumijem i nikada necu shvatiti.... i takvo nesto nikad necu uraditi.
    Uvjek cu biti uz moje dijete kad mu je portebna pomoc, a isto tako ne zelim da bude ni mamin sin....
    Majke su odlazile i otavljale djecu da placu iz sveg glasa i da jecaju same u sobi ili pored jos jedne uplakane bebe....
    Hoce li joj temperatura brze spasti na taj nacin???? Ili ce se organizam brze oporaviti tako????
    Ja mislim suprotno.
    Ako na ovaj nacin djeca jacaju, kakva ce onda oni biti kad poratsu?
    Bezosecajna, jer su ih tako mame ucile...
    Zasto se onda cudimo nekim skandalima, ili ubistvima ili " nezgodama" navijaca na utakmicama???? Zasto se cudimo kada nam djeca sa 15 godina odu od kuce i drogiraju se i napijaju????
    Zar je tesko pruziti malo ljubavi i paznje djetetu kada je bolesno?
    Zar je tesko uspavati dijete pa onda otici?
    I Mirko ce ici u vrtic i vjerovatno ce i on oplakati navikavanje na vrtic....
    Ali da ga ostavim samog u bolnici da place i jauce dok se ne umori i zaspi to NIKAD.
    Ja sam ga ostavljala pre podne da se igra sa drugom djecom a ja sam isla u kantinu da doruckujem i kad sam se vracala nikad nije plakao....
    Dok su neki cijelo vrijeme vikali mama....mama
    On je cak grlio svu djecu, davao im igracke i htio da se igra sa njima.
    Ja volim nas balkanski nacin vaspitanja...
    Vazna mi je porodica i prijatelji oko mene...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zdravo, Malena.

      Drago mi je što si se oglasila i što je Mirko dobro, pošto je to, kao što rekoh, najbitnije.

      Po mom mišljenju, u pitanju je verovatno kulturološka razlika, koja nama deluje surovo, ali uopšte ne mora biti neki zverski postupak. Kod nas je takav postupak nedopustiv, tamo je to izgleda sasvim normalno, a nisam primetila da imaju više huligana i navijača od nas.

      I ne mislim uopšte da je neko postao navijač ili huligan zato što ga nisu dovoljno grlili ili mazili kad je bio mali. Oni su najčešće razmažena deca. Ako se sećaš slučaja Miladina Kovačevića, setićeš se i da su njega roditelji nakon onog incidenta branili. Roditelji huligana i nasilnika su najčešće previše blagi prema svojoj deci. Pre nekoliko godina kad je onaj magarac tukao onu nesrećnu profesorku, dok su drugovi iz razreda sve to snimali, roditelji su branili malog nasilnika.... Ne bi njihovo fino malo dete nikada tuklo profesorku da ga profesorka nije isprovocirala... Nisu to napuštena deca, to su samoživa deca, koja jesu zapuštena, ali ne tako što su ih roditelji ostavljali same u mraku kad su bili mali, već na potpuno suprotan način. Moji roditelji su se oduvek trudili da meni sve bude potaman, ali nisam sigurna da je to bilo pametno. Nisam postala hiligan, ali izgradila sam iluzije o životu i ljudima, postala sam preosetljiva, slaba...

      Još jedna stvar, deca koja u bolnici plaču sigurno nisu zapostavljena deca koja ne dobijaju brigu i pažnju. Naprotiv, dete koje ne dobija pažnju, nikada ne plače, jer mu ništa ne nedostaje, nije naviknuto na brigu. Dete koje je okruženo brigom i pažnjom plačući šalje signal roditeljima da mu nešto nije po volji. Zapušteno dete nema kome da pošalje signal. Prošetaj se sirotištem, pa ćeš videti. Tamo bebe ne plaču. Tamo je sablasna tišina. Ta deca postanu kriminalci pošto od malena nauče da su prepuštena samo sebi i njih je praktično kasnije nemoguće prevaspitati.

      Sve u svemu, ti si sa detetom ostala, neke druge majke nisu. To ne znači da su one bezdušne ili da ne vole svoju decu i ne treba ih osuđivati. Prosto je u pitanju različit mentalitet, što nije po sebi loša stvar. Svako ima prava da vaspitava decu kako želi. Da li su oni bolji vaspitači ili mi - to vi tamo bolje vidite.

      Избриши
    2. И мени је драго што је Малена свратила у кафану. И то таман кад сам помислио да никад неће крочити овде.
      Малена, нећу ничим ни да те нудим. Плус си на дијети. Знаш где шта стоји, па се послужи.

      Избриши
  9. Nisu sve majke ni ovdje takve. Bilo je majkih koje su ostajale sa djecom ili onih koje su ostavljale djecu ali prije toga ih umire ili uspavaju ili pozovu sestru da ih uspava jer one moraju kuci....
    Elizini roditelji su divni ljudi. Takva je i ona. Slatka, umiljata djevojcica samo godinu dana starija od Mirka. Ona nije plakala iako njena majka nije ostajala da spava, jer je imala jos jednu djevojcicu kod kuce...
    Sreca pa je Mirko sa njom dijelio sobu.
    I ona se cudila majkama koje tek tako ostavljaju djecu...
    Nisam ni ja zato da ih treba razmaziti, zna se sta se moze a sta ne.
    Ali kad je neko bolestan, svejedno koliko ima godina, prija mu paznja i ljubav.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pazi, ja nemam decu, ali poznajući sebe, znajući koliko sam i sklona paničenju i vezana za svoje bližnje, ja sam sigurna da bih ja ostala u bolnici sa detetom. Znači, ne mislim da ja da je pogrešno ostati uz dete, prosto mislim da ne mora da znači da su majke koje su ih ostavile bezosećajne. Neke sigurno imaju još dece, neke moraju ujutru da rade, svakakvi su razlozi + ostavljaju dete na sigurnom.

      Избриши
  10. Pisacu kasnije, jer se Mirko upravo probudio :-)

    ОдговориИзбриши
  11. 'De si bre Malena... :)

    Ne kažem da bismo ja i moje ženče učinili drugačije u odnosu na vas, ali nije u redu da olako osuđujete te druge roditelje.

    I samo da ponovim: ta će se deca brže i bolje osamostaliti kasnije u životu, nego moje i tvoje, to su valjda neke osnove psihologije... ;)

    ОдговориИзбриши
  12. Inače, sad kad lagano počinje laktanje za fotelje, izlazi na videlo to koliko DS i SNS ne misle dobro Srbiji i koliko su sujetni. Ne poštuju volju građana, građani ne žele ivicu za premijera. DS i SNS da su iole ozbiljne stranke, formirale bi zajedničku vlast uz pomoć manjina. Tako bi se smanjio broj fotelja, smirile bi se pomahnitale strasti, ućutkali bi se ucenjivači + i jedni i drugi bi morali mnogo ozbiljnije da rade. Na papiru, te dve partije su ideološki sasvim bliske. I program DSS-a i program LDP-a se dosta razlikuje u odnosu na programe dveju najvećih partija. Da su iole odgovorni, sad bi pregovarali. Ne znači da bi to bio pun pogodak za Srbiju, ali barem bi pokazali da su odgovorni i da im je boljitak Srbije iznad ličnih interesa i sujete.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Možda na kraju i pogodim. Eno, DS traži od Tadića da bude premijer. Po meni je to jedino logično rešenje jer ga, u suprotnom, više neće biti u političkom životu. Đilas nije lud da bude premijer. Ivica još manje. Lajka, premijersko mesto u Srbiji 2012. je električna stolica. Niko drugi ne mora da sedne na nju sem Tadića kojem su sve ostale stolice izmaknute. Ako hoće negde da zasedne, moraće na nju.

      SNS je dobio ovoliki broj glasova baš na suprotstavljenosti DS-u. Kada bi ušao u koaliciju sa njima, prosuo bi sve mleko koje je namuzao dosad. DS ima svog partnera Ivicu (kojeg je zarad gole vlasti digla iz pepela pre 4 godine) pa neka sa njim vidi šta će. SNS nikako ne treba da ide sa SPS-om. Jednom su ih izigrali za gradsku skupštinu Beograda. Pametnom dosta. (Da nema SPS-a i G17, naša politička scena bi bila mnogo, mnogo zdravija.) SNS je u poziciji da ćuti i čeka a dosadašnja vlast mora da se krčka u sopstvenom sosu. Prema tome, vlast će činiti DS-SPS-URS-manjine. Čeda ostaje u opoziciji jer ne postoji nijedna vlada u svetu koja ima ministra koji otvoreno priznaje deo svoje teritorije kao "nezavisnu" zemlju. To bi čak i za naš narod, naopak po mnogo čemu, bilo suviše...

      Posle godinu-dve, raspisuju se novi izbori na kojima sve stranke na vlasti značajno gube rejting a SNS još više narasta. Tada je veoma moguća sledeća koalicija SNS-DSS-PUPS-manjine (ako treba). (Inače, svi misle da je SPS u poziciji da svima diktira uslove a ja mislim da je to PUPS.) Eto ti stabilne vlade za pune 4 godine. Premijerka žena.

      Javlja mi se...

      Избриши
  13. Морам да приметим да су дневно-политичке теме преузеле овај сто. То, наравно, није проблем али ми се чини да ови разговори пристају следећем асталу, који чека напољу. Из тог разлога ћу га, потпуно ванредно, унети у кафану. Па да распалимо!

    ОдговориИзбриши

Пратиоци

Претражи овај блог

...

free counters